04.11.2014.
Čuvajmo stare sorte povrća
U Hrvatskoj postoji duga tradicija u proizvodnji sjemena povrća, danas je ta djelatnost kao i u ostalim državama članicama EU regulirana zakonskim i propisima. Obavezan nadzor nad proizvodnjom reprodukcijskog materijala (u pogledu zdravstvenog stanja i sortnosti) garancija je kupcima da na tržištu kupuju zdravo sjeme i onu sortu koja je deklarirana na pakiranju. No, takva proizvodnja isplativa je za tzv. „komercijalne sorte“, stoga one manje interesantne odlaze u „zaborav“.
Dopuštena je razmjena sjemena između proizvođača ili proizvođačkih udruga, međutim, za svako komercijalno stavljanje na tržište nužno je da sorta bude upisana na Sortnu listu bilo kao »standardna« bilo kao čuvana sorta. Postupak priznavanja čuvanih sorti je značajno pojednostavljen, no nažalost, unatoč konstantnom informiranju i pozivanju na aktivnost putem svih stručnih službi, do sada je priznato 13 „starih“ sorti.
Varaždinski kupus, Ogulinski kupus, Ludbreški hren, Brački jabučar-rajčica
i Šibenski šljivar-rajčica, Podravkin bijeli-pastrnjak, Domaći lišćar-peršin,
Virovitičanka-paprika, Slavonski ljubičasti – luk, Feferoni crveni ljuti-paprika,
Feferoni žuti ljuti-paprika i Feferoni zeleni blagi-paprika
Važno je upaliti
alarm za očuvanje domaće proizvodnje sjemena povrća
CILJ PROJEKTA
Prije deset se godina sjeme 26 vrsta povrća proizvodilo na površini od 308 hektara, dok je to danas spalo na poražavajućih desetak hektara. Danas se proizvodi tek sjeme paprika, luka i poznatog varaždinskog zelja. Uz to uvoz sve više uništava i kakvu-takvu poljoprivrednu proizvodnju, a najjasniji primjer u tome je sadnja luka. Naime, izvana se doprema 1500 tona lučice, a u Hrvatskoj nema ni jedne tvrtke koja bi se ozbiljnije bavila proizvodnjom sjemena ove povrtlarske kulture. To nije bio dovoljan “alarm” mjerodavnima za spas domaće proizvodnje.
Osim toga nekada su sva kućanstva u svojem plodoredu imala bob, no toga povrća danas skoro nigdje više nema. Barem ne domaćeg porijekla. Valja pritom spomenuti da u SAD-u postoji originalno sjeme varaždinskog zelja iz 1959. godine koje su u američki institut poslali Slovenci. Također originalno sjeme ovoga zelja iz 1961.godine čuva se u ruskom institutu u St. Petersburgu.
OČEKIVANI REZULTATI
Povećati broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja:
- koriste potpore namijenjene agro-okolišnim mjerama kao i pruženim mogućnostima u korištenju mjera ruralnog razvoja,
- svojom proizvodnjom omogućuju proizvodnju tradicionalnih proizvoda i proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla,
- aktivno sudjeluju u mjerama očuvanja okoliša bilo da su u sustavu ekološke proizvodnje, bilo kao gospodarstva koja upravljaju i koriste poljoprivredne resurse i tehnike prihvatljive za okoliš.
Ovim putem apeliramo na udruge i proizvođače da se više uključe u očuvanje i zaštitu naših autohtonih sorti bilja.
Spontanim križanjima, prirodnom selekcijom pod utjecajem okoline te pomnim odabirom uzgajivača kroz dugi niz godina u mnogim su našim krajevima stvorene brojne vrijedne ekopopulacije povrća različitih osobina. Samo one ekopopulacije koji su se najbolje prilagodile lokalnim uvjetima, davale zadovoljavajuće prinose i imale dobru kvalitetu služile su za daljnju reprodukciju.
Jedan dio tako stvorenih ekopopulacija upisan je u Nacionalnu sortnu listu, njime se mogla organizirati sjemenska proizvodnja i sjeme stavljati na tržište. Međutim, sve većom komercijalizacijom povrtlarske proizvodnje, nestajanjem tradicionalnih seljačkih vrtova i depopulacijom ruralnog prostora umjesto domaćih se sorti i sjemena danas većinom uzgaja ono stranog porijekla.
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju prestala je važiti Nacionalna sortna lista na kojoj se nalazila upisana većina domaćih i udomaćenih sorti povrća. Samo jedan manji dio tih sorti protekle je dvije godine upisan na važeću Sortnu listu Republike Hrvatske kao čuvane sorte čime im je omogućena proizvodnja i promet sjemenom na području Republike Hrvatske.
ZAKLJUČAK
Čuvane sorte su sorte porijeklom iz domaćih biljnih genetskih izvora koje nisu nastale kao rezultat sustavnog oplemenjivanja te se održavaju i umnažaju na području Hrvatske.
Čuvanim je sortama dozvoljena proizvodnja na ograničenim površinama i trženje njihovog sjemena u težinski ograničenim pakiranjima samo na području Hrvatske. Čuvane se sorta luka, kupusa, rajčice, paprike i graha mogu na primjer uzgajati na površini najviše od 40 hektara godišnje, češnjaka 20, a peršina 10 hektara. Isto tako kod čuvanih sorti postoje ograničenja u veličini pakiranja sjemena koje se može staviti na tržište. Najveća dopuštena masa pakiranja sjemena čuvane sorte graha koja se može staviti na tržište je 250 grama, luka i peršina 25, a rajčice, paprike i kupusa 5 grama.
RADIONICE: