05.11.2014.
Očuvanje starih sorata jabuka
CILJ PROJEKTA
Uzgoj jabuka, posebice starih domaćih sorti kod nas ima dugu tradiciju. Osim kao voće, jabuka se tradicionalno od davnina koristi i za pripravu različitih jela i pića, a stabla starinskih sorti jabuka izuzetno obogaćuju krajobraz okućnica i tradicionalnih voćnjaka. Nažalost starinske sorte jabuka izumiru i sve je manje prekrasnih starih stabala koja odolijevaju vremenu.
Iako uzgoj jabuka u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, razvoj i unapređenje proizvodnje zapravo započinje početkom 19. stoljeća kada je programom narodnih škola uvedeno podizanje školskih vrtova i rasadnika.
Jedan od prvih školskih vrtova s većim brojem različitih sorti jabuka podignut je u Vrbovcu 1840. godine. U to vrijeme za razvoj voćarstva najzaslužniji su bili učitelji koji su svoja znanja iz voćarstva velikodušno prenosili na mlade naraštaje.
Izuzetno značajan doprinos za razvoj voćarske proizvodnje sjeverozapadne Hrvatske imala je Poljoprivredna škola u Križevcima gdje je već kod samog osnivanja 1860. godine uz nju podignut voćnjak sa 113 različitih sorti jabuka koje su kasnije kao matičnjak služile za rasadničarsku proizvodnju. Iz rasadnika križevačke poljoprivredne škole velik broj sorti jabuka sađen je na obroncima Bilogore i Kalnika te po čitavoj Podravini. Jedan dio sorti zastupljenih u tadašnjem križevačkom rasadniku zadržao se po našim seoskim voćnjacima sve do danas.
OČEKIVANI REZULTATI
Povećati broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja:
- koriste potpore namijenjene agro-okolišnim mjerama kao i pruženim mogućnostima u korištenju mjera ruralnog razvoja,
- aktivno sudjeluju u mjerama očuvanja okoliša bilo da su u sustavu ekološke proizvodnje, bilo kao gospodarstva koja upravljaju i koriste poljoprivredne resurse i tehnike prihvatljive za okoliš.
MOGUĆNOSTI
Starinske sorte jabuka bilo kao pojedinačna stabla na okućnicama ili tradicionalni voćnjaci izuzetno obogaćuju krajobraz. One pružaju oku veoma privlačnu sliku prirode tijekom cijele godine, a posebice za vrijeme cvatnje. Nažalost intenzivnom stambenom izgradnjom sedamdesetih i osamdesetih godina mnoga stabla starinskih sorti jabuka su srušena.
Većina starinskih sorti jabuka cvate prije listanja dajući predivnu sliku krajobraza. Cvjetove jabuka rado posjećuju pčele sakupljajući nektar i oprašuju ih kako bi se mogli formirati sočni plodovi. Rascvjetala stabla starinskih sorti jabuka obimna su i vrijedna pčelinja paša. U krošnjama i dupljama starih stabala jabuka gnijezde se i hrane brojne ptičje vrste, obitavaju mali sisavci te različite vrste kukaca.
Nasadi starinskih sorti jabuka ne zahtijevaju intenzivnu njegu prvenstveno u pogledu zaštite od bolesti štetnika, a zaštitna se sredstva uglavnom ne koriste, zato je očuvanost i raznovrsnost faune je izrazito velika. U manjim se dupljama gnijezde sjenice, crvenrepke i druge korisne ptice, a travnate površine ispod voćaka životni su prostor brojnim korisnim kukcima. Ptice se hrane štetnim kukcima i na taj način umanjuju potencijalne štete na voćkama dok pak mnogi korisni kukci skupljajući cvjetni prah i nektar oprašuju cvjetove.
Važno je ukazati da
Stari voćnjaci i pojedina stabla starinskih sorti jabuka prava su riznica biološke raznolikosti životinjskog i biljnog svijeta koji obitava na njima i pod njima.
ZAKLJUČAK
Važno je upoznati građane s tradicionalnim sortama koje su podijeljene u pet skupina po dospijevanju: ljetne, ljetno-jesenske, jesenske, jesensko-zimske i zimske.
Od brojnih poznatih imena su rane petrovke, rani kardinal, virginijska ružica, ljetna malinovka, od jesenskih kraljevčice, citronke, krivopeteljke, malinovače i ovčjeg gupca, a zimskih bijele zimske rebrače, božićnice, kanade, kardinala, mašanke, pogačona, reščice, srčike, šampanjke, zelenike i zlatne zimske-parmenke uz brojne lokalne sinonime.
RADIONICE: